Ureaplasma urealyticum je spolno prenosiva parazitska bakterija. Normalni je stanovnik vaginalne flore, ali ukoliko se pretjerano umnoži dovodi do infekcije spolnog sustava.
Naseljavanje genitalnog trakta ureaplazmom počinje obično nakon puberteta, Ureaplazma se pronađe u 80% i mikoplazma u 53% žena koje su spolno aktivne i nemaju nikakove simptome upale, a potvrđena je i kod žena koje nisu spolno aktivne. Ureaplasma češće izaziva infekcije kod muškaraca dok Mycoplasma izaziva tegobe kod žena.
Zajednička karakteristika mikroorganizama iz skupine mikoplazmi i ureaplazmi je nedostatak stanične stijenke tipične za bakterije, pa mogu mijenjati oblik što otežava njihovo otkrivanje, a velika antigenska raznolikost uz mnoštvo serotipova uzrokuje česte ponovljene infekcije
Ove bakterije mogu se naći na vlažnim površinama (npr. ručnicima), u bazenima, saunama, salonima za masažu i drugim nečistim predmetima za intimnu uporabu, ali se infekcija stječe gotovo isključivo spolnim putem pa su pod rizikom mlađe žene i muškarci koji učestalo mijenjaju partnere i ne koriste zaštitu tijekom odnosa
Simptomi
Ove infekcije često mogu proći bez simptoma, a osobe ni ne znaju da su zaražene. Najčešći simptomi su:
- bolovi ili napetost u području zdjelice i donjeg dijela trbuha
- pojačani vaginalni iscjedak,
- bolovi kod spolnog odnosa,
- učestalo mokrenje,
- peckanje pri mokrenju,
- mučnina i povraćanje,
- povišena tjelesna temperatura i
- nepravilna krvarenja,
a kod muškaraca:
- Bolno mokrenje
- Crvenilo na spolnom organu
- Iscjedak iz penisa
- Bol (peckanje) spolovila
- Prostatitis (upala prostate)
Ako su infekcije mikoplazmom i ureaplazmom sekundarne nekoj primarnoj infekciji, simptomi će biti maskirani simptomima te infekcije.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza infekcije se postavlja na temelju mikrobioloških obrisaka vrata maternice i uretre, pri čemu se koriste kultura bakterija i PCR test
Liječenjem treba obuhvatiti oba partnera, a provodi se antibioticima u cilju sprječavanja komplikacija. Budući da se radi o bakteriji koja nema staničnu stijenku, a većina antibiotika djeluju na tu komponentu, navedeni antibiotici nemaju primjenu u liječenju ureaplazmom, stoga se od antibiotika najčešće koriste tetraciklin, eritromicin i flourokinolon.
Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbjegne ova vrsta spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu vagine može dovesti do infekcije. Vaginalnu sluznicu treba održavati zdravom uz siguran i zaštićeni spolni odnos obratiti pozornost ne samo na zdravu prehranu, nego i na uravnotežen dnevni ritam aktivnosti i odmora, redukciju stresa i emocionalnu stabilnost.
